Negativan utjecaj čovjeka na podmorje i okoliš
Čovjek na morske ekosisteme utječe na mnogo načina; a velik dio njih ima negativne posljedice. Akvatorij Novog Vinodolskog može se smatrati čistim, a novljanski ronioci često znaju organizirati čišćenje našeg podmorja od sakupljenog otpada.
Sam čovjekov utjecaj može se podijeliti u nekoliko područja – od prekomjernog iskorištavanja živih resursa, unošenja vrsta, smanjenja i poremećaja prirodnih staništa, uništavanja staništa, fragmentacije staništa, degradacije staništa, uznemiravanje staništa, zagađenja morskog okoliša pa sve do globalnog zatopljenja i ozonskih rupa.
Čovjek iskorištava, odnosno izlovljava, morske organizme zbog hrane, krzna, nakita, sirovine za različite proizvode, kolekcionarstva, sportskog lova i ribolova i tako dalje. Pod pojmom prekomjernog iskorištavanja podrazumijeva se situacija u kojoj je stopa kojom se organizmi uklanjaju iz njihovih prirodnih staništa veća od stope kojom se oni obnavljaju. To neizbježno vodi k smanjenju njihovih populacija, a u konačnici i do nestanka populacija kao i čitavih vrsta. Zbog ove ljudske aktivnosti nestale su već mnoge vrste, a velik dio njih ozbiljno je ugrožen i nalazi se pred istrebljenjem. Prekomjerno iskorištavanje pojedinih vrsta odražava se i na čitav ekosistem.
Kada je riječ o unošenju vrsta – namjernom ili slučajno – u područja u kojima te vrste ne žive, mora se kazati kako je ta pojava sve učestalija, budući da je prometna povezanost svih dijelova Zemlje bolja nego ikada ranije. Sudbina unesenih (stranih, egzotičnih ili alohtonih) vrsta može biti različita – vrste se ne mogu prilagoditi novim uvjetima i brzo nestaju; asimiliraju se u zajednice bez većih negativnih utjecaja; brzo se adaptiraju, često nemaju prirodnih neprijatelja te njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće, autohtone, vrste. Posljedice mogu biti vro ozbiljne i mogu se manifestirati kroz smanjenje biološke raznolikosti te poremećaje u funkcioniranju hranidbenih mreža i čitavih ekosistema. Primjerice, invazija tropskih algi i morskih cvjetnica u Jadransko more poprima sve veće razmjere. Trenutno je zabilježeno nekoliko vrsti tropskih algi na više različitih lokacija u hrvatskom dijelu Jadrana. Za sve je vrste karakteristično da su vrlo agresivne, prekrivaju sve vrste podloga te na taj način guše i eliminiraju autohtone vrste algi, kao i sesilne životinje.
Pod utjecajem čovjeka prirodna se staništa mijenjaju na najmanje četiri načina – zbog urbanog i industrijskog razvitka, proizvodnje hrane i iskorištavanja prirodnih resursa; zbog izgradnje objekata u priobalju i drugih ljudskih aktivnosti koje uzrokuju usitnjavanje staništa; zbog utjecaja čovjeka na kakvoću mora, odnosno zagađenje; zbog ljudskih aktivnosti poput turizma, korištenja prometnih sredstava, pa čak i znanstvenih istraživanja koja uznemiravaju staništa i ometaju mnoge vrste u njihovim životnim aktivnostima, pogotovo u razmnožavanju. Zanimljiva je informacija kako se 25% od ukupnog ulova ribe odbaci kao neprikladno za jelo ili drugu upotrebu. Rubne morske zajednice ovise o stupnju fragmentiranosti zajednice, kao i o obliku prostora kojeg zajednica zauzima. More se, s kopna, zagađuje kroz rijeke, podzemne vode, ispiranje kišom, vjetar, aktivnost ljudi (otpadne vode, odlaganje otpada i tako dalje); iz atmosfere zbog izmjene na granici more-atmosfera te iz samoga mora kroz plovila, podmorske bušotine, naftovode, plinovode i tako dalje.
Tipove zagađenja moguće je podijeliti na kruti otpad, toksične tvari, radioaktivno zagađenje, termalno zagađenje, biološko zagađenje te eutrofikacija. Da bi more razgradilo autobusnu kartu potrebno je 2-4 tjedna; pamučnu tkaninu 1-5 mjeseci, koru od naranče ili banane 2 godine, opušak 1-5 godina, vunenu odjeću 1-5 godina, plastificirani papir 5 godina, obojeni komad drveta 13 godina, plastičnu vrećicu 10-20 godina, predmeti od najlona 30-40 godina, predmeti od kože 50 godina, limenu konzervu 50 godina, aluminijsku konzervu 80-100 godina, staklenu bocu nekoliko tisuća godina, a plastična boca u moru je beskonačno.
Čest su problem i teški metali koji završavaju u moru, posljedično s time i u organizmu životinja, a na koncu i samih ljudi koji ribu konzumiraju. Jedan od najvećih problema je i bioakumulacija toksičnih tvari u morskim organizmima – koncentriranje teških metala, pesticida, polikloriranih bifelina i sl. u organizmima tijekom vremena te se koncentracije toksičnih tvari višestruko povećavaju duž hranidbenog lanca.
Povećanje koncentracije ugljičnog dioksida i drugih ,,stakleničkih plinova“ ima za posljedicu povećanje temperature na Zemlji (fenomen poznat kao efekt staklenika). Energija sunca koju tijekom dana apsorbira Zemlja tijekom noći se isijava u obliku dugovalnog infracrvenog zračenja i vraća u svemir. Staklenički plinovi usporavaju prolaz infracrvenog zračenja kroz atmosferu. Apsorpcija C02 u oceanima ima važnu ulogu u ublažavanju ovog efekta. (Mladen Šolić).
